Hipoglikemija
Šta predstavlja hipoglikemija i koji su simptomi
Hipoglikemija je stanje koje se razvija kada osoba ima previše insulina u poređenju sa nivoima glukoze u krvi. Ponekad se naziva i “insulinski šok”. Predstavlja ozbiljno stanje kada su nivoi šećera u krvi ispod 3,9 mmol/l (70 mg/dl), a hitno stanje kada je nivo šećera u krvi ispod 2,2 mmol/l (40 mg/dl). Granica na kojoj postaju prepoznatljivi simptomi hipoglikemije varira od osobe do osobe.
Hipoglikemija je češća kod osoba sa dijabetesom tipa 1, ali se može javiti i kod osoba sa insulin zavisnim dijabetesom tipa 2, kao i kod onih na oralnoj terapiji.
Uzroci zbog kojih dolazi do hipoglikemije:
• Glavobolje
• Napetost ili bolovi u mišićima
• Promjene u obrascima spavanja (previše ili premalo sna)
• Umor ili osjećaj bolesti
Hipoglikemija simptomi
Simptomi hipoglikemije: Većina osoba sa dijabetesom prepoznaće epizode hipoglikemije zahvaljujući ranim simptomima kao što su drhtavica i glad. Ovaj poremećaj zahtjeva hitnu reakciju, jer postoji rizik od razvoja dijabetične kome. Oko 25% osoba sa dijabetesom, naročito onih koji boluju dugo, ne mogu prepoznati simptome hipoglikemije, čak i kada se javljaju rani znaci – ovo se naziva „nesvjesna hipoglikemija“. Ove osobe mogu brzo doći u ozbiljan oblik hipoglikemije bez upozorenja.
Znaci teške hipoglikemije:
• Konfuzija
• Zamagljen vid
• Napadi
• Nesvjestica
Šta možete da uradite?
Nikada nemojte davati insulin ako sumnjate na nizak nivo šećera u krvi!
Primijenite pravilo 15/15: Pojedite 15 g brzodjelujućih ugljenih hidrata (npr. 3-4 tablete glukoze, 100 g voćnog soka, zrela banana, kašika meda ili šećera) i sačekajte 15 minuta. Ako se ne osjećate bolje, vjerovatno vam je potrebno više ugljenih hidrata.
• Hrana sa visokim sadržajem masti, poput čokolade, nije pogodna za hitnu reakciju u slučaju niskog nivoa šećera u krvi, jer masti odlažu ulazak ugljenih hidrata u krvotok.
Ponovite testiranje nivoa šećera u krvi.
Ukoliko je osoba u nesvjesti, to predstavlja hitno stanje!
Ne pokušavajte unositi hranu ili tečnost na usta, jer postoji opasnost od gušenja. U ovom slučaju, potrebno je hitno dati injekciju glukagona, nikako insulina. Doza: 1 mg glukagona u nadlakticu ili butinu.
Podizanje šećera glukagonom je bezbjedniji način, jer hormon glukagon pokreće oslobađanje glukoze iz jetre u krvotok, što podiže nivo šećera u krvi.
Napomena: U slučaju hipoglikemije koja je posledica konzumacije alkohola ili povećane fizičke aktivnosti, glukagon neće biti efikasan, jer jetra tada razgrađuje alkohol ili puni rezerve glikogena. U takvim situacijama, najbolje je konzumirati hranu ili piće koji sadrže brzodelujuće ugljene hidrate. Ako to nije moguće, pozovite hitnu pomoć!
Ako injekcija glukagona nije efikasna ni nakon 10 minuta, potrebno je primijeniti infuziju glukoze kroz venu. Iako se nivo šećera u krvi može stabilizovati nakon nekoliko minuta, preporučuje se praćenje stanja u bolnici, jer može doći do ponovnog pada šećera.
Osoba koja je primila glukagon obično će se probuditi u roku od 15 minuta. Nakon toga, ako može da pije i guta, dajte im 30 g glukoze dok čekate hitnu pomoć.
Nakon oporavka, obavezno pojedite obrok ili užinu sa sporodjelujućim ugljenim hidratima (npr. hleb, granola, voće, jogurt) kako biste stabilizovali nivo šećera i spriječili ponovnu hipoglikemiju.
Prevencija noćnog niskog nivoa šećera u krvi
• Idite u krevet sa blago povišenim nivoom glukoze u krvi.
• Jedite ugljene hidrate sa dugotrajnim dejstvom tokom večernjeg obroka ili neposredno prije spavanja (npr. proizvodi od cijelog zrna).
• Pažljivo korigujte povišene nivoe šećera u krvi uveče.
• Smanjite ili potpuno izbjegavajte konzumaciju alkohola uveče.
• Izbjegavajte fizičku aktivnost u kasnim večernjim satima.
• Promijenite dozu insulina (samo nakon konsultacije sa ljekarom).
• Podesite insulinsku terapiju (samo nakon konsultacije sa ljekarom).
• Koristite CGM (kontinuirano praćenje glukoze) sa funkcijom alarma.
Ako postoji sumnja na pad nivoa šećera u krvi tokom noći, testirajte nivo šećera između 2 i 3h ujutru.
CGM sistemi – posebno oni sa alarmnom funkcijom – mogu pomoći u prepoznavanju noćne hipoglikemije. Više o sistemima za kontinuirano praćenje glukoze možete pročitati ovde.
Hipoglikemija kod ljudi koji nemaju dijabetes
Hipoglikemija bez dijabetesa: Iako je hipoglikemija najčešća kod osoba sa dijabetesom, u rijetkim slučajevima, i ljudi bez dijabetesa mogu doživjeti simptome niskog nivoa šećera u krvi. To se može desiti:
• Za vrijeme posta
• Nakon konzumiranja alkohola ili kafe
• Tokom ili poslije iscrpljujućih sportskih aktivnosti
• Nakon konzumiranja obroka bogatih ugljenim hidratima koji izazivaju nagli porast nivoa šećera u krvi i oslobađanje insulina.
U većini slučajeva, simptomi niskog nivoa šećera u krvi nisu ozbiljni kod osoba bez dijabetesa. Uzimanje hrane ili pića sa šećerom obično dovodi do ponovnog porasta nivoa šećera u krvi. Ipak, budite oprezni: ako se unese previše ugljenih hidrata, tijelo može proizvesti previše insulina, što može ponovo izazvati hipoglikemiju.
Postoji zanimljiv fenomen poznat kao „morning hypoglycemia“ ili „jutarnja hipoglikemija“, koji se ponekad javlja kod osoba sa dijabetesom. To je kada nivo šećera u krvi padne tokom noći zbog insulina koji deluje duže nego što je očekivano. Osobe sa dijabetesom mogu to prepoznati kroz simptome poput drhtavice ili umora odmah nakon buđenja. Zanimljivo je da je ovo stanje najčešće ujutru, jer je tokom noći metabolizam usporen, a tijelo se manje bori protiv niskih nivoa šećera.
Osobe s dijabetesom treba da shvate da će s ovom bolešću morati da žive cijeli život i da je neophodno da je prihvate i dobro upoznaju.
• Nosite se sa emocionalnom stranom dijabetesa – ne skrivajte svoju bolest!
• Uzmajte terapiju kako je propisana, čak i ako se osjećate dobro. Cilj je da se insulin ne daje opisno, već da pacijent zna koliko jedna jedinica insulina pokriva ugljenih hidrata i na taj način da da tačnu dozu u vrijeme kada je potrebno. Terapija treba da bude sistemska i sveobuhvatna, sa preparatima koјi ne samo da smanjuјu nivo šećera, već imaju i zaštitni efekat na cijeli organizam.
• Idite na redovne ljekarske preglede- minumum jednom u 3 mjeseca.
Za nove navike počnite sa malim. Mali uspjesi olakšavaju veće ciljeve. Život se ne završava sa postavljenom dijagnozom dijabetesa. Vaše putovanje je jedinstveno i svaki dan počinje iznova!
