Moždani udar

Moždani udar je hitno medicinsko stanje koje se javlja kada dotok krvi u dio mozga bude prekinut ili značajno smanjen. Ovo može dovesti do oštećenja ili smrti moždanih ćelija.
Postoje dva glavna tipa moždanog udara:
1. Ishemijski moždani udar: Ovaj tip nastaje kada krvni sudovi koji snabdijevaju mozak krvlju postanu suženi ili potpuno blokirani, obično usljed krvnog ugruška. Ishemijski moždani udar je najčešći tip moždanog udara.
2. Hemoralgijski moždani udar: Ovaj tip se javlja kada krvni sud u mozgu pukne, što uzrokuje krvarenje. To može biti rezultat visokog krvnog pritiska, aneurizme ili povreda.
Simptomi moždanog udara
Simptomi moždanog udara mogu se pojaviti iznenada i uključuju:
• Slabost ili utrnulost u licu, ruci ili nozi, posebno na jednoj strani tijela.
• Teškoće u govoru ili razumijevanju.
• Problemi sa vidom, kao što su zamućenje ili gubitak vida.
• Teškoće u hodanju, vrtoglavica ili gubitak ravnoteže.
• Jaka glavobolja bez poznatog uzroka.

Faktori rizika
Faktori rizika za nastanak moždanog udara uključuju:
• Visok krvni pritisak
• Aritmije – atrijalna fibrilacija
• Dijabetes
• Pušenje
• Prekomjerna konzumacija alkohola
• Prekomjerna težina i fizička neaktivnost
• Starija dob
• Porodična istorija moždanog udara
Prevencija moždanog udara
Preventivne mjere uključuju:
• Održavanje zdrave tjelesne težine
• Redovno vježbanje
• Zdrav način ishrane (npr. smanjenje unosa soli, masti i šećera)
• Kontrola krvnog pritiska mjeračima sa AFIB tehnologijom
• Prestanak pušenja
Može nastati kao posljedica:
• tromboze ili embolije zbog postojanja aterosklerotskih promjena na velikim arterijama
• embolizacije porijeklom iz srca
• okluzije malih krvnih sudova
• drugih jasno utvrdjenih razloga (npr. disekcije)
• neutvrdjene etiologije
Atrijalna fibrilacija i moždani udar
Atrijalna fibrilacija predstavlja nezavisni faktor koji pet puta povećava rizik od nastanka akutnog ishemijskog moždanog udara. Takodje, ona predstavlja i značajan prediktor lošeg ishoda moždanog udara. Smatra se da je lošiji neurološki ishod kod ovih bolesnika posljedica razvoja veće infarktne zone. Moždani udar je glavni uzrok invaliditeta kod odraslih.
Svake godine jedan od 20 pacijenata tj 5% bolesnika sa AF će doživeti prvi AIMU (bez preventivne terapije) a 12% će doživjeti ponovljeni AIMU. U poredjenju sa drugim tipovima moždanog udara, moždani udar nastao kao posledica AF su povezani sa većim rizikom od ponovnog javljanja.
Mortalitet kod bolesnika sa akutnim ishemijskim moždanim udarom i atrijalnom fibrilacijom javlja u skoro 40% slučajeva u prva tri mjeseca od nastanka moždanog udara.
Oko 5 miliona ljudi u svijetu, godišnje, koji prežive AIMU ostanu sa doživotnim invaliditetom. U Velikoj Britaniji oko 300.000 ljudi živi sa trajnim posljedicama moždanog udara.
Liječenje
Liječenje moždanog udara zavisi od tipa:
Ishemijski moždani udar se može se liječiti lijekovima koji razrjeđuju krv ili, u nekim slučajevima, hirurškim metodama.
Hemoralgijski moždani udarčesto zahtjeva hitnu medicinsku pomoć za kontrolu krvarenja.
Iako postoje terapije kojima se uspešno može spriječiti nastanak novog moždanog udara, mnoge posljedice izazvane prvim, trajno ostaju. Ulaganje u zdravlje kroz prevenciju, redovne provjere i edukaciju može pomoći u smanjenju broja osoba koje pate od posljedica moždanog udara i može poboljšati kvalitet života.
Otkrivanje atrijalne fibrilacije kao jednog od najznačajnijih faktora rizika za nastanak AIMU moguće je redovnim kontrolisanjem krvnog pritiska u kućnim uslovima uz pomoć aparata sa AFIB tehnologijom (mjerač pritiska omogućava skrining na prisustvo AFIB-a, a dijagnoza se postavlja od strane kardiologa, pomoću ECGa), kao i redovnim ljekarskim pregledima.
Jako je važno brzo prepoznati simptome, jer pravovremeno reagovanje može značajno smanjiti dugoročne posljedice.
Osobe s dijabetesom treba da shvate da će s ovom bolešću morati da žive cijeli život i da je neophodno da je prihvate i dobro upoznaju.
• Nosite se sa emocionalnom stranom dijabetesa – ne skrivajte svoju bolest!
• Uzmajte terapiju kako je propisana, čak i ako se osjećate dobro. Cilj je da se insulin ne daje opisno, već da pacijent zna koliko jedna jedinica insulina pokriva ugljenih hidrata i na taj način da da tačnu dozu u vrijeme kada je potrebno. Terapija treba da bude sistemska i sveobuhvatna, sa preparatima koјi ne samo da smanjuјu nivo šećera, već imaju i zaštitni efekat na cijeli organizam.
• Idite na redovne ljekarske preglede- minumum jednom u 3 mjeseca.
Za nove navike počnite sa malim. Mali uspjesi olakšavaju veće ciljeve. Život se ne završava sa postavljenom dijagnozom dijabetesa. Vaše putovanje je jedinstveno i svaki dan počinje iznova!