Sve o inhalaciji

Kako lijek dospjeva direktno do disajnih puteva?

Inhalaciona terapija predstavlja važan način primjene lijekova kod brojnih respiratornih oboljenja. Za razliku od oralne primjene, kod koje lijek prolazi kroz digestivni trakt, inhalacioni lijek se udiše i u obliku aerosola dospjeva direktno u disajne puteve.

Ipak, uspješnost inhalacione terapije ne zavisi samo od samog lijeka. Važnu ulogu imaju karakteristike formulacije i aerosola, osobine inhalatora, kao i način na koji pacijent koristi uređaj i diše tokom terapije.

Inhalaciona terapija podrazumijeva primjenu lijeka putem disanja, pri čemu se lijek nalazi u obliku aerosola, sitnih čestica ili kapljica koje pacijent udiše. Nakon udisanja, aerosol prolazi kroz disajne puteve i taloži se na različitim mjestima. Na to utiču veličina i aerodinamičke karakteristike čestica, brzina i dubina udaha, obrazac disanja, anatomija disajnih puteva, kao i karakteristike lijeka i inhalatora.

Uopšteno, veće čestice se češće zadržavaju u gornjim disajnim putevima, dok fine čestice mogu dospjeti dublje u respiratorni sistem. Zbog toga je veličina čestica jedna od važnih karakteristika aerosola, ali nije jedini faktor koji određuje njegovo taloženje.

Važna prednost inhalacione terapije jeste mogućnost direktne isporuke lijeka u respiratorni sistem. Kod bolesti kao što su astma i hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP), inhalacioni lijekovi imaju značajnu ulogu u terapiji. U zavisnosti od indikacije, inhalacionim putem mogu se primjenjivati bronhodilatatori, inhalacioni kortikosteroidi, antiholinergici, mukolitici, određeni antibiotici, hipertonični rastvori i druge odgovarajuće formulacije.

Lijekovi primjenjeni inhalacionim putem mogu, nakon apsorpcije kroz pluća, dospjeti u sistemsku cirkulaciju i ostvariti dejstvo na udaljene organe i tkiva. Jedan od najznačajnijih primjera primjene lijekova inhalacionim putem, pri kojoj se ostvaruje sistemski efekat, jeste opšta anestezija. Inhalacioni anestetici se tom prilikom koriste za postizanje kontrolisanog i reverzibilnog gubitka svijesti i osjećaja bola.

Inhalatori i način njihovog rada

Prema principu rada, inhalatori mogu koristiti različite tehnologije.

Kod kompresorskih inhalatora, komprimovani vazduh prolazi kroz nebulizacioni sistem i omogućava stvaranje aerosola. Ova tehnologija je dugo prisutna u kliničkoj praksi i može biti pogodna za različite inhalacione formulacije kada su one predviđene za takvu primjenu. Njihove prednosti su široka primjenljivost različitih vrsta inhalacionih tečnosti i pouzdan rad, dok je buka tokom rada potencijalni nedostatak koji treba uzeti u obzir.

Ultrazvučni inhalatori koriste visokofrekventne vibracije za stvaranje aerosola. Kod ove tehnologije karakteristike formulacije imaju poseban značaj jer tokom rada može doći do zagrijavanja tečnosti. Zbog toga nisu sve formulacije pogodne za primjenu putem ultrazvučne tehnologije, pa je važno provjeriti kompatibilnost lijeka ili rastvora sa konkretnim uređajem.

Kod ultrazvučnih mesh inhalatora aerosol se stvara pomoću tanke membrane sa velikim brojem mikroskopskih otvora. Vibriranjem membrane tečnost prolazi kroz otvore i formira aerosol. Ovi uređaji su obično kompaktni i tihi, a kod pojedinih modela mogu omogućiti i kraće vrijeme nebulizacije. Njihova specifičnost je mesh membrana, zbog čega je pravilno održavanje posebno važno. Ostaci lijeka ili rastvora mogu zapušiti mikrootvore i uticati na stvaranje aerosola i performanse uređaja.

Prilikom izbora inhalatora nije dovoljno posmatrati samo njegove tehničke karakteristike. Potrebno je uzeti u obzir lijek i formulaciju koja se primjenjuje, vrstu bolesti, uzrast pacijenta, njegovu sposobnost saradnje i pravilnog korišćenja uređaja, kao i preporuku zdravstvenog radnika. Uređaj koji je odgovarajući za jednog pacijenta ne mora nužno biti najbolji izbor za drugog.

Posebno je važno da inhalator bude kompatibilan sa formulacijom koja se primjenjuje. U njega ne treba stavljati bilo koju tečnost samo zato što se smatra „bezbednom za udisanje“. Koriste se isključivo lijekovi i rastvori namjenjeni za inhalacionu primjenu i odgovarajući za konkretan uređaj, u skladu sa preporukom zdravstvenog radnika i uputstvom proizvođača.

Pravilna primjena inhalatora je važan dio terapije

Čak i kada su lijek i inhalator pravilno izabrani, nepravilna primjena može smanjiti efikasnost terapije. Na količinu aerosola koja će dospjeti do ciljanog područja utiču način disanja, brzina i dubina udaha, kao i položaj maske ili nastavka za usta.

Kada pacijent može pravilno da koristi nastavak za usta, on se često preferira jer može smanjiti gubitak aerosola u okolinu. Maska je praktična opcija kod pacijenata koji ne mogu da koriste nastavak za usta, što je naročito značajno kod male djece. Važno je da maska pravilno naliježe na lice, jer loše postavljena maska može povećati gubitak aerosola.

Česte greške tokom inhalacione terapije uključuju nepravilno postavljenu masku ili nastavak za usta, neodgovarajuću tehniku disanja i prekidanje terapije prije njenog završetka. Pacijent ne bi trebalo da prekida inhalaciju samo zato što više ne vidi veliku količinu aerosola, već terapiju treba sprovesti prema uputstvu za konkretni uređaj i preporuci zdravstvenog radnika.

Važan dio pravilne primjene jeste i održavanje inhalatora. Dijelove koji dolaze u kontakt sa lijekom ili aerosolom potrebno je čistiti i sušiti prema uputstvu proizvođača. Posebnu pažnju treba obratiti na čašicu za lijek, masku, nastavak za usta, cjevčice kada su predviđene za čišćenje ili zamjenu, kao i filtere i mesh membranu kod uređaja kod kojih postoje.

Kod mesh inhalatora održavanje membrane ima dodatni značaj, jer nakupljanje ostataka formulacije može zapušiti mikrootvore i uticati na stvaranje aerosola i rad uređaja.

Na kraju, inhalaciona terapija može se posmatrati kao sistem u kojem svaki element ima svoju ulogu. Lijek mora biti odgovarajući, inhalator kompatibilan sa formulacijom, a način primjene pravilan. Kada su ova tri elementa usklađena, povećava se mogućnost da odgovarajuća količina leka dospije do ciljanog područja i ostvari očekivani terapijski efekat.

Zato edukacija pacijenta nije samo dodatak terapiji, već njen važan dio, od pravilnog disanja i položaja maske ili nastavka za usta, do čišćenja i održavanja inhalatora.